Ovim radom namjera je ukazati na promjene u shvaćanju grada koje su obilježile 20. stoljeće i njihov odraz na sakralnu, specifično liturgijsku, arhitekturu potkrepljujući promišljanja rezultatima istraživanja na konkretnoj zagrebačkoj situaciji. Liturgijska arhitektura je u 20. stoljeću doživjela radikalnu promjenu značenja u urbanizmu grada u odnosu na prethodne povijesne obrasce. Taj fenomen, koji se uočava na široj europskoj i na hrvatskoj arhitektonsko-urbanističkoj sceni, će se ovim radom analizirati u kontekstu grada Zagreba. U 20. stoljeću simboličko strukturiranje grada zamjenjuje funkcionalističko i fragmentalno strukturiranje što je vidljivo u slijedu urbanističkih planova grada Zagreba, pa liturgijske građevine gube snažnu simboličku konotaciju. Povijesnu interpretaciju liturgijskih građevina (liturgijska građevina dominira prostorom npr. na trgu, u osi kompozicije trga ili u vizuri glavnih prometnica) polako tijekom 20. stoljeća zamjenjuje "markica" u urbanističkim planovima jednakovrijednog značenja kao i ostali javni sadržaji čime liturgijske građevine vrlo često prestaju biti nosioci slike grada. U prethodnim povijesnim razdobljima su liturgijske građevine najčešće gradile javne gradske prostore i pred sobom oblikovale gradske trgove izrazito jakog javnog karaktera, bivajući pri tom gotovo "kulisa" javnog gradskog prostora. U 20. stoljeću u Zagrebu se radikalno mijenja karakter vanjskog prilaznog prostora liturgijskim građevinama, te on vrlo često dobiva privatni karakter.